Da bi ljudi obukli ovu odjeću i izašli na ulice, suočavaju se i sa nekim izazovima, kao što je jak miris ove odjeće, koji je posljedica kontinuiranog rasta bakterija. Da bi se takvi problemi prevazišli, potrebna su dalja istraživanja.
Britanski modni dizajneri su sarađivali sa naučnicima za vlakna kako bi razvili laganu odjeću koja podsjeća i na kožu i na tekstil. Tkanina koja se koristi u ovoj vrsti odjeće korištena je za izradu košulja, jakni, ženske odjeće, pa čak i cipela. Britanci to zovu "majica za čaj". Razlog je taj što se pravi od čaja, napitka koji Britanci vole.
Naučnici su oduvijek bili posvećeni razvoju i dizajnu mode. U saradnji sa Central Saint Martin School of Art and Design u Velikoj Britaniji, razvili su novu vrstu tkanine koja se zove čajne košulje, za koju se vjeruje da ima jaku praktičnost. Takođe se može obraditi, farbati, topiti i generisati u novu i drugačiju odjeću, što je čar čajnih majica. Uvjereni su da će ova inovativna i održiva tkanina postati sve važnija kao pravac razvoja tekstilne industrije. I tradicionalne sirovine kao što su pamuk, vuna i koža biće sve više ograničene.
Čajnice koje su razvili napravljene su posebnim miješanjem i obradom otpadne vode od zelenog čaja, šećera i drugih hranjivih tvari. Mješavina zelenog čaja može stimulirati rast bakterija koje pripadaju rodu Acetobacter, kako bi proizvele celulozne filamente. Nakon dvije sedmice nošenja, odjeća postaje sve čvršća zbog djelovanja celuloze. Tokom ovog perioda, dodali su i veliku količinu bakterijskih grudica u sok od celuloznog čaja, omogućavajući mu da prianja na površinu odjeće. Nakon sušenja, odjeća na majici postaje providna, slično prozirnom travnatom papiru.
Projekat je razvio profesor Su Zhanli s Odsjeka za tekstil na Royal College London, koji je blisko sarađivao sa dizajnerima sa Central Saint Martin Institute of Art and Design u Velikoj Britaniji. Profesor Paul Freeman, molekularni biolog na Kraljevskom koledžu u Londonu, rekao je: "Bakterije prirodno rastu celulozna vlakna, koja se povezuju u blokove i postaju tkanine. Naravno, bakterijski blokovi često uzrokuju neravnine na površini tkanine." Stoga naučnici mogu smisliti načine da ga učine čvrstim, izdržljivim i glatkim površinama. Ovakva odeća je čvrsta kao koža kada se suši, a ne može se ni rukom pocepati da bi je polomila.
Su Zhanli je prije nekoliko godina upoznala biologa, a ova ideja im je nenamjerno pala na pamet tokom razgovora. Ona vjeruje da mikroorganizmi mogu reciklirati celulozu i pretvoriti je u materijale slične tekstilu. Iz ovoga je razmišljala i o tome kako zbrinuti otpad u današnjoj sve važnijoj eri održivog razvoja, u kojoj se moderna odjeća odbacuje nakon nošenja?
Nakon toga je pronašla profesora Freemana i profesora Aleksandra, stručnjake za nauku o materijalima na Kraljevskom koledžu. Slučajno, oni također istražuju biosintetičke tehnike. Odnosno, celuloza se pravi u bakterijske listove i pretvara u tkaninu. Čim je Su Zhanli predložila svoj koncept, to je odmah privuklo pažnju dvojice naučnika. Freeman je tvrdio da im je Su Zhanli dala prostor za maštu, a dva naučnika dala su joj velika krila. Materijali koje je koristio Su Zhanli također su bili nevjerojatni, potpuno drugačiji od njihovih originalnih mikrobnih celuloznih materijala. U tu svrhu, slučajno su zajedno osnovali ovaj projekat, a zatim pronašli načine da poboljšaju njegove nove karakteristike.
Do danas, ljudi se i dalje suočavaju s nekim izazovima da ih natjeraju da nose ovu odjeću i izađu na ulice, kao što je jak miris ove odjeće zbog kontinuiranog rasta bakterija. Da bi se takvi problemi prevazišli, potrebna su dalja istraživanja. Naravno, za proizvodnju velikih razmera potrebno je postaviti standarde.